недеља, 8. август 2010.

The punk is not dead, but the elevator is.

         Pentrajući se uz stepenice do jedanaestog sprata negde oko šestog naletim na upečatljiv natpis na zidu "punk is not dead". Kako mi je kondicija u kriptodepresiji (nizbrdo je imam, uzbrdo je nemam), na četvrtom spratu već očekujem da mi pukne aneurizma ili da me napadne neka zaraza čije sam ime pokupila gledajući dr Hausa.
         Pank možda nije mrtav, ali lift definitivno jeste, čim sam primorana de verem uz paradigmu soc-realne arhitekture i gradjevine. Sam grafit postoji više od deset godina, tako da je pank (a verovatno i post-pank) stigao da umre, oživi, zaigra u Twilightu, oduševi emo-klince i ponovo umre. Zanemarivši inicijalnu kapislu ironije kojom otpočinje svako moje umovanje, došlo mi je na pamet da je to, u suštini, znak da teorija opstaje, a praksa povremeno uprska stvar. Liftovi i pank nisu u istoj ravni, to je sigurno. Ali opšti pojmovi jesu. Praksa čini dan. Čini svet. Ono čvrsto i opipljivo. A teorija ga čini smislenim. Ne odričem se nijednog.
         Idealistički gledano, ideje su te koje pokreću svet i one ne umiru, njihova primena ih ograničava i menja, odnosno sam život ih opravlja i centrira im trap. Kad kažem "idealistički" - ne mislim ništa loše. Idealizma ne mogu da se otresem. Nagriza ga povremeno gorčina, pada po njemu iskustvo, ali on je pokretač. Nepokretni pokretač :)
           Možda je to razlog za ovaj početak pisanja. Beleženje oscilacija u kontinuitetu. Pokušaj da ideje pretraju. Ili ja to samo pokušavam da prekratim vreme do jedanaestog sprata, razvijajući teoriju o teoriji i praksi. Deseti sprat.

2 коментара:

  1. Kada sam došla do saznanja da lift ruši kreativnost, a stepenice je motivišu , pomislila sam: Punk is stvarno not dead. Ako je Bog mrtav, ako je kraljica mrtva, nek' nam bar punk živi.
    Slatki nepokretni pokretač. :))

    ОдговориИзбриши
  2. Види се да се сналазиш у филозофији :) Леп и зрео текст! Желим успешно блоговање ;)

    ОдговориИзбриши