понедељак, 30. август 2010.

Never fear.

           Petronija Arbitra je rimski car Neron osudio na smrt kao državnog izdajnika, kada je već bio u poodmakloj fazi ludila. Petronije je bio pisac, satiričar, čovek od ukusa. Otud ono "Arbitar". Zaljubljenik u horoskop i poeziju. Kao da je živeo u staroj Jugoslaviji na Hvaru , a ne pre dve hiljade godina u Rimu.
           No, vratimo se priči. Kada je osudjen, izmolio je da sam sebi presudi. Sredio se. Okupao. Namirisao. Začesljao. Priredio gozbu. Presekao vene, pa ih podvezao. I slavio. Pio. Jeo. Jurio žene i dečake oko stola. Smejao se. I lagano oticao, dok nije bilo dosta. Umro je za stolom.
           Priča nije izrečena kao patetična, ma, čak ni kao tužna. Ja je gledam kao trijumf volje nad prirodom. Pobeda prihvatanjem. Preuzeti dizgine, čak i kad ti život uvali od pozadi. Čak i u sopstvenoj propasti. Jer tačno, život nije fer. Ali i u tome ima izbora. Petronijev je sumanut, nenormalan, dekadentan do koske i apsolutno sjajan.
           Sutra idem na operaciju. Moderno doba nije toliko teatralno, te ne umirem. Evolucija nas je definitivno ojačala. Ipak, večeras pravim žurku. Privatni omaž Petroniju Arbitru. Jer je učinio da se osmehnem umesto da se uplašim. Zato i dalje verujem u idole. Zarad hrabrosti. I ponekog vina. 

       

понедељак, 16. август 2010.

Priručnik za dolazak sa puta

  • Osećati smešu opreza i nostalgije, uz varijabilnu gramažu umora. 
  • Ući polako i izmeriti protok vremena u odsustvu (osim ukoliko vam se ne piški, onda osmatranje može da dođe posle).
  • Ne raspakivati se! Dva dana. Ili bar nekoliko sati, ako ste baš neurotično uredni. Nek se odeća odmori od puta.
  • Uraditi nešto banalno.(U ovom svetu sve konvencionalne stvari su banalne, tako da radnja koja remeti taj krhki red može biti opet neka obična, samo pozajmljena iz druge sfere života, probajte - delotvorno je.) Na primer, neizuveni, presložite knjige na polici ili čitajte kuvar.
  •  Sad jedan delotvoran kliše - napunite kadu. (Tu nemam šta da dodam, radosti vode su najcenjenije, barem jednom Raku)
  • Ne javljati se nikome - ključni sastojak čiste egzistencije. Telefonska i internet komunikacija, nažalost određuju postojanje. Ako vas nema na facebook-u, ne postojite. Probajte malo da ne postojite. Osećaj životnosti se povećava od blede ofucanosti u kojoj nosate svoje telo k'o kostim za maškare, do punokrvne tišine i težine bitisanja. 
  • Skuvati čaj. (Omaž mojoj Mim. Ona uvek predlaže čaj. I prilično je srećna.)
  • I ako sve ove diverzije da sećanje ne prokaplje u svest učine svoje, možda se i ne dosetite zašto ste odatle pobegli.
  • Meni uspeva.

недеља, 8. август 2010.

The punk is not dead, but the elevator is.

         Pentrajući se uz stepenice do jedanaestog sprata negde oko šestog naletim na upečatljiv natpis na zidu "punk is not dead". Kako mi je kondicija u kriptodepresiji (nizbrdo je imam, uzbrdo je nemam), na četvrtom spratu već očekujem da mi pukne aneurizma ili da me napadne neka zaraza čije sam ime pokupila gledajući dr Hausa.
         Pank možda nije mrtav, ali lift definitivno jeste, čim sam primorana de verem uz paradigmu soc-realne arhitekture i gradjevine. Sam grafit postoji više od deset godina, tako da je pank (a verovatno i post-pank) stigao da umre, oživi, zaigra u Twilightu, oduševi emo-klince i ponovo umre. Zanemarivši inicijalnu kapislu ironije kojom otpočinje svako moje umovanje, došlo mi je na pamet da je to, u suštini, znak da teorija opstaje, a praksa povremeno uprska stvar. Liftovi i pank nisu u istoj ravni, to je sigurno. Ali opšti pojmovi jesu. Praksa čini dan. Čini svet. Ono čvrsto i opipljivo. A teorija ga čini smislenim. Ne odričem se nijednog.
         Idealistički gledano, ideje su te koje pokreću svet i one ne umiru, njihova primena ih ograničava i menja, odnosno sam život ih opravlja i centrira im trap. Kad kažem "idealistički" - ne mislim ništa loše. Idealizma ne mogu da se otresem. Nagriza ga povremeno gorčina, pada po njemu iskustvo, ali on je pokretač. Nepokretni pokretač :)
           Možda je to razlog za ovaj početak pisanja. Beleženje oscilacija u kontinuitetu. Pokušaj da ideje pretraju. Ili ja to samo pokušavam da prekratim vreme do jedanaestog sprata, razvijajući teoriju o teoriji i praksi. Deseti sprat.